Nastavak...
Dobre strane
Potpuno je sigurno da nam Prithvi Vallabh obecava grandioznu i epsku seriju. Ipak, sto je jos vise zapanjujuce, da sto se serije tice, uprkos grandioznosti ne djeluje forsirano ili preterano bombasticno. To sto obicno krene pogresno sa historijskim serijama je to, da samo zbog toga da bi zadovoljili velike scene i kulise, nepotrebne stvari se stavljaju u umetnicki dizajn scene. Ali u Prithvi Vallabh, Svaka scena i sve sto je u njoj koristeno je ispravno i estetsko.
U seriji su bile dvije scene bitaka u prve dve epizode, i ona u kojoj Sonarika kao Mrinal vodi bitku je apsolutno velicanstvena.Sa fantasticnim snimkom kamere koja je neprekidno snimala u usporenom pokrete macem, prelepim snimcima okoline i bepogresivim izrazima lica Sonarike, ta akciona scena treba da udje u povijest i da se pamti.
Bratska ljubav izmedju Tailap i Mrinal je takodjer osvezavajuci faktor u seriji..Nema zagrljaja, osmeha i fizicke bliskosti izmedju brata i sestre, ali tu je medjusobni osecaj postovanja, ljubavi i brige koji ih povezuje zajedno. Ali cini se potpuno sigurno da ce se u taj odnos umesati Tailapova zena, koja je ljubomorna na Mrinal koja ce se kasnije zaljubiti u Prithvija.
The CGI???, dijalozi i umetnicki dizajn su najvazniji faktori koji cine da serija Prithvi Vallabh postane u trenutku omiljena kod mnogih. Nema previse tehnickih pogresaka , sto je poprilicno retko kada se prezentira historijska serija na indijskom jeziku.
Male sporedne uloge koje su odglumili veliki glumci poput Gurdeep Kohli i Narendra Jha su cinjenica da smo konacno poceli da prihvacamo cinjenicu da ponekad, ono sto je vazno je lik koji se glumi a ne vreme koje se provede glumeci taj lik.
Poslednje, ali ne i manje vazno, je nacin na koji se pripoveda ova prica, i taj je stil (nacin) osvojio ovde najvise bodova. Uprkos tome sto se radi o prastaroj prici (sagi), Autori su pojednostavili stvari, na najbolji nacin, tako da nije dosadno gledaocima, ili ih natera da se pocesu po glavi.
Lose strane
Ja u stvari nemam previse zamerki za seriju, jer razumem potrebu za dramom, ali glasna obrada scena prisecanja je bila malo previse glasna da bi se izdrzalo.
Kao sto sam vec pomenuo bile su dve bitke. I dok je Sonarikina bila super, ona u kojoj se
Ashish Sharma sam borio, nije bila tako upecatljiva kao sto je trebala biti, ukoliko malo upotrebimo logiku. Da, on je heroj, i moze da prebije celu vojsku, ali, konstantno usporeno snimanje kamerom, njegovi pokreti inspirisani letecim pokretima Rohit Shetty, ucinili su stvari malo manje interesantnima nakon nekog vremena.
Gluma
Ashish Sharma i Sonarika Bhadoria potpuno su fenomenalno odigrali svoje uloge sa savrsenim ubedjenjem. Dok je Ashish savrseno odglumio meku i vatrenu stranu PV, Sonarikino oslikavanje okrutne i bezobzirne Mrinal bilo je savrseno, koliko je to moguce. Posebna napomena, kako se Mrinal ne smeje kroz obe epizode i u stvari zadrzava to poker lice ne trepcuci ocima, sto je za Sonariku bilo stvarno tesko, ali ona je to ubedljivo odigrala.
Ostatak glumaca je ostao veran svojim likovima u seriji, gde Jitin kao Tailap i Surendra Pal kao Gurudev zasluzuju da ih se posebno pomene.
Presuda
Najpozitivnija stvar koja moze da ucini seriju Prithvi Vallabh sigurnim pobednikom bit ce to kako ce u seriji da konacno prikazu kako se povjesne serije trebaju ispricati (prikazati u modernim vremenima. Nema tu nezeljenih i nejasnih zapleta, kompleksnih dijaloga i besmislenih zapleta. Vec sa kristalno jasnom pricom i spektakularnom glumom ova ce historijska serija uci u povijest indijske televizije.
comment:
p_commentcount